Vakuf je temelj zajednice i kruna dobročinstva

Hvala Allahu Milostivom Stvoritelju koji Svoju neizmjernu milost i oprost spušta na darežljive robove Svoje  i na one koji nesebično pomažu i udjeljuju ljudima. Riječi skrušene zahvalnosti upućujemo Onome koji bolnu patnju nagovještava škrtcima i inadžijama jer Božije blagodati niječu, uporno glavu od Njegove upute okreću i od pravog puta se odmeću.

Neka je Božiji mir i blagoslov na Njegovog izabranika i miljenika, Muhammeda, s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu i plemenite drugove koje su krasile najbolje vrline i moralna svojstva.

Božiji Poslanik, Muhmmed, s.a.v.s. veli:,,Početak dobrote ovog ummeta se temelji na bogobojaznosti i ibadetu, a početak propasti ovog ummeta bit će u škrtosti i griješenju.“ (Bejheki)

Draga braćo,

Svaka nova generacija muslimana s odgovornošću  preuzima u emanet vakufe-zadužbine svojih prethodnika, osluškujući poziv i eho dužnosti da u svom vremenu utemelji nove zadužbine za generacije koje dolaze poslije njih. Na taj način institucija vakufa se neprestano umnožava i razvija te poput razgranatog i obilnog ploda koristi svim članovima zajednice.

Kao imovinska zadužbina vakuf je omogućio muslimanima da u različitim društveno-političkim sistemima ne samo biološki opstanu i prežive već i da osnuju, unaprijede i ostave vrijedne materijalne i kulturne tragove svog svekolikog postojanja.

Neki članovi zajednice plodove vakufa koriste u zbrinjavanju siromašnih i gladnih, drugi  sa plodnog vakufskog stabla ubiru plodove sa kojima pomažu učenike i stipendiraju studente, a nekima je vakuf ideja i inspiracija da sade, kultiviraju i oplemene njive i voćnjake  sa kojih hrane ,,one koji prose i one koji ne prose“,one koji ,,ne dosađuju ljudima proseći“  i one „u čijim imecima ima određeno pravo.“

Kada bi se jednim pogledom mogao obuhvatiti nepregledni repertoar vakufa uvakufljenih kroz povijest pred očima bi nam se ukazali  unikatni gradovi dobročinstva i impozantne građevine podignute s ciljem trajnog dobra; zabljesnuli bi nas kolosalni prizori nevjerovatne velikodušnosti znanih i nezananih vakifa koji su na trajno korištenje zajednici i društvu uvakufili sav svoj umni i materijalni kapital, imetak i dragocjenosti.

Draga braćo,

Vakufom je obuhvaćen i premrežen svaki kutak naših života jer vakifi podižu i grade džamije, biblioteke, bolnice, imarete, hanikahe, tekije, vodovode, puteve, česme, ustanove za njegu siromašnih, slabih, obespravljenih i siromašnih.

Isti pokretački duh koji je stoljećima vakife poticao na plemenitost i čin uvakufljenja i dan-danas pokreće srca i volju plemenitih dobrotvora. Da nema vakufa i vakifa mnogi beskućnici i putnici namjernici u ratnim bespućima i egzodusima ne bi mogli pronaći sklonište od gladi i hladnoće, mnogi jetimi bi ostali bez opskrbe i bez krova nad glavom, a  talentirani đaci ne bi bili u prilici marljivo učiti i studirati.

Iskra koja je upalila žar vjerovanja u srcima vakifa prvi put je zaiskrila u divnim  kur’anskim obećanjima  ahiretske nagrade i priznanja veličine za djelo dobrotvora:

„Primjer onih koji troše svoj imetak na Allahovom putu je kao primjer jednog zrna iz kojeg nikne sedam klasova a u svakom klasu ima stotinu zrna, Allah povećava kome hoće, Allah je neizmjerno dobar i zna sve. One koji troše imetke svoje na Allahovom putu, a onda ono što potroše ne poprate prigovaranjem i uvredama, čeka nagrada u Gospodara njihova, – ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati .“ (El-Bekare, 261-262.)

,,Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati. (Ali Imran, 92)

Zabilježena je izjava Džabira r. a., da nije bilo nijednog od njegovih drugova a da nije uvakufio od svoje imovine onoliko koliko je bio u mogućnosti. Dodamo li tome činjenicu da su četiri najveća mesdžida muslimana zapravo vakufi Božijih pejgambera, onda poziv da o vakufu kao ibadetu i instituciji vjernički aktivno  promišljamo i da sa vakufom krajnje pravedno i  odgovorno postupamo nameće se kao naša neodložna obaveza.

Šta istinski svoje, od onoga što imamo i što smo halal radom stekli, ostavljamo kao vrijednost drugima na trajno korištenje?  Šta smo spremni od sebe i svojih nasljednika, bezuvjetno u Božije ime i na Njegovo zadovoljstvo, uvakufiti drugima? Koji vakuf će nas nadživjeti kada Božijom odredbom napustimo ovaj svijet? Ako sav ovozemaljski život podredimo isključivo sebi i ličnim interesima, po ćemu će nas pamtiti potomci nakon naše smrti?

Vakuf je ispit zrelosti našeg vjerovanja i iskrenosti uvjerenja da sve što imamo, uključujući i naš život i postojanje, pripada samo Bogu Svemogućem. Vakufi koji nas okružuju u našim mahalama  svjedoci su naše civilizacijske snage. To su temelji naše državnosti i potvrda državno-pravnog kontinuiteta. Sa vakufom pouzdano znamo da će naša dobra djela nadživjeti  i nas i naže prolazne živote.

Milostivi Stvoritelju obraduj neizmjernom milošću i oprostom plemenite dobrotvore-vakife i uvećaj bereket njihovim zadužbinama.

Svemogući Bože nadahni nas iskrenom bogobojaznošću i istinskom željom da i mi budemo vakifi, primi naša dobra djela i spasi nas džehennemske kazne.